Doclea – Genta – Praevalis
Ključne reči:
horonim, potamonim, etimologija, monoftongizacija indoevropskih diftonga, hidronimske osnove, adaptacija, Dioklecijan, Skadarsko jezeroApstrakt
This article deals with the origin, structure and etymology of the ancient names of Doclea, Genta and Praevalis, and the names of the Roman province Praevalitana and the medieval Slavic state Dioklia, later Zeta, which were located almost on the same territory, and whose names are derived from the former. The author concludes that some of these names get the functions of horonyms, only as a result of the administrative measures of the Roman and Byzantine Empires, and implies that historical, geographical and political cirumstances of the ancient world and the Midle Ages contributed to the appearance of these names.
Reference
Budimir, M. 1921. Ievr. *kleu- „teći, plaviti, prati, čistiti”. Zbornik filoloških i lingvističkih studija posvećen A. Beliću. Beograd: Mlada Srbija, 97-112.
Bulić, F. 1919. Car Dijoklecijan. Vjesnik Hrvatskog arheološkog društva XIV. Zagreb: Narodni muzej u Zagrebu, 99-171.
Claudius Ptolemaeus. 1966. Geographia. Leipzig: Ed. C. F. A. Nobbe. Dragojlović, D. 1970. Ime Zeta – Zenta u svjetlosti balkanskih jezičkih relikata.
Istorijski zapisi 3-4. Titograd: Istorijski institut Crne Gore, 297-306.
Erdeljanović, J. 1978. Stara Crna Gora. Beograd: Slovo ljubve.
Karadžić, V. 1857. Primjeri srpsko-slavenskoga jezika. Beč: Štamparija Jermenskog Manastira.
Karadžić, V. 1975. Srpski Rječnik, sabrana djela V. Karadžića. Beograd: Nolit. Karadžić, V. 1975. Srpske narodne pjesme 2, sabrana djela. Beograd: Nolit.
Kovačević, J. 1967. Od dolaska Slovena do kraja XII vijeka. U Istorija Crne Gore.
Tom 1. Titograd: Redakcija za Istoriju Crne Gore.
Krahe, H. 1925. Die alten Namen balkanillyrischen geographischen. Heidelberg: Carl Winter.
Kretschmer, P. 1935. Sprachliche Vorgeschichte des Balkans. Revue Internationale des Études balkaniques II, 41-48. Beograd: Balkanološki institut SANU.
Lactantius. 1984. De Mortibus Persecutorum, ed. & trans. J. L. Creed. Oxford: Clarendon.
Ljubić, S. 1882. Skadarski zemljišnik od g. 1416. Starine XIV. Zagreb: JAZU, 10-57.
Majer, A. 1930. Antikni elementi toponomastike podgoričkog kraja. Godišnjak nastavnika Podgoričke gimnazije 1. Podgorica: Podgorička gimnazija, 13-24.
Mayer, A. 1957. Duklja i Dioklecijan. Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku
LIV-LIX. Split: Arheološki muzej u Splitu, 95-99.
Mayer, A. 1959. Die Sprache der alten Illyrier. Tom 2. Wien: Österreichische Akademie der Wissenschaften.
Novaković, S. 1880. Srpske oblasti X i XII veka. Glasnik Srpskog učenog društva.
Knj. XLVIII. Beograd: Srpsko učeno društvo, 1-151.
Petrović, V. 1985. Istorija o Crnoj Gori. Cetinje/Titograd: Leksikografski zavod Crne Gore.
C. Plinii Secundi. 1906. Naturalis Historiae libri. Lipsiae: Ed. C. Mayhoff.
Radunović, R. 1982. O etimologiji toponima Duklja. Onomastica Jugoslavica 9. Zagreb: JAZU, 99-105.
Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, XI. 1935. Zagreb: JAZU.
Rospond, S. 1982. Etnogeneza Słowian w świetle terminologii topograficznej. Onomastica Јugoslavica 9. Zagreb: JAZU, 107-120.
Sextus Aurelius Victor. 1966. Epitome de Caesaribus. Leipzig: Ed. Fr. Pichlmayr.
Skok, P. 1927. Kako bizantinski pisci pišu lična i mjesna slovenska imena. Starohrvatska prosvjeta n. s. 1. Knin: Hrvatsko starinarsko društvo, 60-76; 161-196.
Sticotti, P. 1999. Rimski grad Doclea u Crnoj Gori. Podgorica: Matica crnogorska.
Šalabalić, R. 1967. Doclea Do-kleu-a: »Ušće«, »Uvac«, »Ad Confluentes«, Docleates Do-kleu-atai, »Slivljani«, »Porečani«. Zbornik Filozofskog fakulteta IX-1. Beograd: Beogradski univerzitet, 89-99.
Vizantiski izvori za istoriju naroda Jugoslavije, 3. 1966. Beograd: Naučna knjiga.
Downloads
Objavljeno
Kako citirati
Broj časopisa
Sekcija
Licenca
Ovaj rad je pod Creative Commons Autorstvo-Deli pod istim uslovima 4.0 Internacionalna licenca.
